Volite li pizzu sa suhim mesom, nemojte ga stavljati na vrh kako ne bi zagorjelo. Umjesto toga stavite ga na tijesto premazano umakom od paradajza i zatim preko njega posložite sve ostale sastojke. Tako će pizza poprimiti dobar okus, a suho meso će zadržati sočnost.
Pravite li pizzu sa slanim inćunima, kako ne bi bila previše slana, prethodno ih isperite ih pod vodom i osušite. Šampinjone ostavite da odstoje tri do četiri sata na sobnoj temperaturi kako tijesto ne bi preuzelo njihovu vlažnost i postalo gnjecavo.
Nikad previše sira
Iako mnogi misle da na pizzi nikad ne može biti previše sira, to nije tačno. Problem nastaje kad tijesto više ne može izdržati težinu sira, pa pizza izgubi svoj oblik.
Osim poučka o “urušavanju” tijesta, kao što je slučaj s viškom sira, previše dodataka znači da se pizza neće ravnomjerno ispeći. Lako se može dogoditi i da tijesto zagori, a nadjev nije nije ni približno gotov.
Dodavanjem previše povrća koje pušta vodu, kao što je slučaj s tikvicama, tijesto za pizzu može nakon pečenja postati gnjecavo. Isto vrijedi i ako se povrće koje sadrži puno vode reže na prevelike komade.
Zagrijana rerna
Pizzu uvijek stavite u prethodno zagrijanu rernu, i to na što višu temperaturu. Peče li se na niskoj temperaturi, tijesto može biti premekano ili vlažno.
Koristite li kupovno tijesto ili domaće koje je bilo u frižideru, prije pečenja mu pružite dovoljno vremena da se zagrije na sobnu temperaturu. U suprotnom će biti tvrdo i neukusno.