Nažalost, danas je teško biti siguran u činjenicu da samo zato što se meso nalazi u prodavnici ili mesari da je na taj način prošlo “zakonske propise”, da je svježe, odnosno da nije pokvareno.
Kontrole kvaliteta jesu redovne, ali nisu detaljne i postoji mnogo “crnih rupa” u regulativama koje često omogućavaju da se staro meso iz uvoza bez problema plasira na tržište.
Prvi korak je svakako pogledati deklaraciju na mesu, ako se ona na njoj nalazi (u prodavnicama je obavezna za razliku od mesara). Svakako je znatno sigurnije uzeti meso domaće proizvodnje, koje je nerijetko skuplje, ali s dobrim razlogom – manje su šanse da je staro.
Kontrola boje i mirisa je osnovni test koji može otkriti da li je meso pokvareno, bez obzira na rok trajanja koji nije prošao. Na umu treba imati normalne boje mesa – meso pernate živine je plavičasto bijele do žućkaste boje.
Kod pregledanja piletine obratite pažnju na dijelove oko kostiju – oni ne smiju biti tamniji, a grudna kost bi trebala biti savitljiva. Većina ljudi povezuje meso sa jarko crvenom bojom, koja nije njegova prirodna boja već rezultat izlaganja zraka.
Ako je mljeveno meso vakumirano, njegova boja bi trebala biti ljubičasto crvenkasta, dok tamnije boje govore o tome da je riječ o starojoj životinji, iako to ne znači da je meso pokvareno.
Uopćeno, crvena boja mesa se povezuje s tim da je meso starije.
Junetina je pak prirodno crvenkasta, a po teksturi čvrsta. Ovaj tip mesa treba biti prošaran tankim, a ne širokim žilicama, dok žute masne žile upućuju na to da je životinja bila starija.
Ako primijetite na junetini sivkaste ili crne dijelove, ne kupujte to meso! Generalno, kod mljevenog mesa je mogućnost prevare najveća, pa je najbolje tražiti da ga samelju pred vama.
Kod janjetine meso treba biti svijetloružičaste boje, po teksturi čvrsto kao i junetina. Treba se voditi i standardnim mirisom janjetine – ako je janje bilo zamrzavano, tada je miris smanjen ili nepostojeći.