Kada je u pitanju post i ramazan, valja razlikovati hranu sa visokim i niskim indeksom sitosti. Hrana sa visokim indeksom sitosti drži nas sitim duži vremenski period, a to je ujedno hrana koja se sporije probavlja (primjer proteini i lipidi). Druge vrste hrane organizam brzo probavlja i ona ima niži indeks sitosti, a to su ugljični hidrati, posebno šećeri kao što su saharoza, glukoza i fruktoza.
Hrana sa visokim indeksom sitosti
Zbog toga se hrana sa visokim indeksom sitosti preporučuje za sehur, a hrana sa niskim indeksom sitosti za iftar. Proteini i lipidi za sehur održavaju stanje snabdijevanja energijom i sitost duže u toku dana, a ugljični hidrati nakon iftara organizam opskrbljuju vrlo brzo energijom (glukoza), potrebnom za pokretanje mišića, krvotoka i moždano-nervnih funkcija.
Sad je jasno da proteinsko-lipidnu hranu jedemo ujutro za sehur. Proteini i lipidi, nalaze se, prije svega u mesu, mlijeku i jajima. Od biljnih namirnica, visok sadržaj proteina je u leguminozama (grahoricama), kao što su grah, grašak, soja i leća. Proteine sadrže neke vrste voća kao što je jezgrasto ili orašasto voće.
Ove grupe namirnica preporučujemo konzumirati za sehur. Valja uzeti u obzir da postoje i vještine pripreme jela od navedenih namirnica, a to pripada području kulinarstva. Jela se pripremaju tako da ove namirnice budu dominantne u njihovom sastavu.
Kuhanje na pari
Raznolikost jela tokom sehura u sedmici se postiže maštovitim kombiniranjem preporučenih namirnica kod glavnih sehurskih obroka (naprimjer jedan dan hadžijski ćevap, drugi dan grah sa suhim mesom, treći pastrmka na žaru sa krompir salatom, četvrti tunjevina sa lukom i graškom, peti mahune sa govedinom, šesti purevina, sedmi pureća šnicla sa pekarskim krompirom itd). Glavno jelo je dominantno i treba da sadrži proteine i lipide, a vodi se računa i o prilozima.
Tako se ujutro mogu konzumirati pečena i kuhana jela od mesa kao što su šnicle ili jela sa kuhanim mesom. Pržena na roštilju nisu preporučena. Najbolji način pripreme je kuhanje na pari. U kuhana jela preporučuje se dodavanje povrća (takvi su bosanski lonac, mućkalica, dagara itd.), a pečena pileće, goveđe, jagnjeće i jareće pečenje, alipašina, bečka i pariška šnicla, kao i druga slična jela.
Uz glavnu komponentu jela (meso, jaja, sirevi) pripremaju sa prilozi koja imaju isto tako duži period probave i viši indeks sitosti (grašak, divlja nepolirana riža, tjestenine kao što su, makarone, špagete itd). Osim proizvoda od mesa, preporučuju se za sehur jaja, samostalno ili sa sirom, koja imaju visok indeks sitosti, kao i jela sa nekim vrstama tvrdih sireva, ali i jela sa mladim sirom i pavlakom.
Orašasti plodovi
Ko ima mogućnosti, posebno se preporučuje, svako jutro, jedna šaka orašastih plodova, kao što su orasi, bademi, lješnici, indijski orah, kikiriki, sjeme suncokreta, sezama, lana i slično. Tako se unose kvalitetni biljni proteini i masne kiseline, minerali i vitamini koji imaju utjecaj na zdravlje, a olakšat će dnevni post. Može se popiti kafa, ali ne rijetka koja je diuretik, nego srednja i jaka
Za iftar se konzumira hrana niskim indeksom sitosti, hrana koja se vrlo brzo probavlja, hrana koja sadrži ugljikohidrate, a njih sadrže jela na bazi proizvoda od žitarica, povrće, voće, gljive kao i neke vrste mliječnih proizvoda, recimo kefir, mlaćenica, kiselo mlijeko (sadrže šećer laktozu) i slično.
Iftar započinje tako što se prvo konzumira voda (mrs). Zatim se mogu pojesti dvije-tri šljive, smokve, mogu i hurme, ili neko voće koje je sezonski aktuelno. Za iftar preporučujemo unos hrane koja ima nizak indeks sitosti, tj. hrane koja se probavlja u roku od sat – dva. To je hrana pripremljena na bazi proizvoda od žitarica te voće i povrće.
Od iftara do sehura
Od jela na bazi proizvoda od žitarica mogu biti pite, tjestenine i njima slična jela. Ne preporučujemo za iftar jela gdje dominiraju meso, mlijeko ili jaja. Takva jela se preporučuju za sehur. Time ćete olakšati organizmu da se lakše preposti, ali i da se ostvare efekti detoksikacije.
Od iftara do sehura je posebno važno vrijeme, i u tom periodu treba znati konzumirati umjereno i često, po mogućnosti svakih sat-dva vremena. Tada se može jesti sve što organizam poželi, velika ograničenja ne postoje, samo se ne smije prejesti.